12.10.2009.

Irsko “DA” Lisabonskom ugovoru

12.10.2009. – U dramatičnom političkom preokretu, Irska je odlučno glasala u korist Lisabonskog ugovora, i to samo 16 mjeseci nakon što je prvim referendumom odbila plan reforme Evropske unije. Do toga je došlo nakon snažne i uspješno vođene kampanje u korist Lisabonskog ugovora, koju su najvećim dijelom podržali poslovni i politički establišmenti, a na šta je svakako uticala i loša ekonomska situacija u samoj državi.

Irskim 'da' sporazumu iz Lisabona, poznatijem kao Lisabonski ugovor, uklonjen je jedan od najvećih kamena spoticanja na putu ka ujedinjenoj Evropi. Novi ugovor, osim što uklanja institucionalne prepreke za proširenje i omogućava lakše funkcioniranje Unije, uvodi funkciju predsjednika Europskog vijeća s dvoipogodišnjim mandatom, te funkciju Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku, koji će ujedno biti i potpredsjednik Europske komisije. Njime se uvodi i odlučivanje dvostrukom većinom, te smanjenje broja područja o kojima se odlučuje konsenzusom.

Potpisan od strane evropskih lidera 2007. godine, Lisabonski ugovor je rezultat dugogodišnjih pregovora između zemalja koje su željele zadržati svoj nacionalni identitet i zadržati moć, i ustupiti kontrolu jedinstvenoj Evropi. Refleksija sve brže ekspanzije Evropske unije u proteklih 5 godina, sa 15 zemalja na 27 zemalja članica, jeste činjenica da ugovor mora biti usvojen od strane svih zemalja članica kako bi stupio na snagu. Češka je jedine preostala država članice koja još nije ratificirala sporazum.

Sudeći po analizama negativan glas bi uništio svaki podstrek za daljnje širenje bloka, u zemljama kao što je BiH i ostale zemlje kandidatkinje, isključujući Island, čiji je ulazak izvjestan, onog momenta kad se popravi ekonomija te zemlje.

Ratifikacija Lisabonskog ugovora u Irskoj 3. oktobra, utjecat će ne samo na EU i njene zemlje članice, nego i na zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje. Zadnji talas proširenja kojim se povećao broj zemalja članica na 27, doveo je do nekoliko važnih i ozbiljnih pitanja koja se tiču „integracionog kapaciteta“ unije. Lisabonski ugovor kojim su izmjenjeni trenutni EU i EC sporazume, bez njihove izmjene, eliminira tehničke probleme proširenja preko 27 zemalja, i samim ti ostavlja otvorena vrata za dalje proširenje. Ovim ugovorom obezbjeđeni su i novi zakonski okviri i neophodni programi za za buduće izazove i za potrebe građana u rastućoj Evropskoj uniji.